U srijedu 16. novembra, sa početkom u 17 h, u objektu Banja, Obala Ribnice u Podgorici biće organizovana promocija dvojezične publikacije Izbor iz savremene albanske poezije i drame/ Përzgjedhje nga poezia dhe drama bashkëkohore malazeze, knjiga savremene poezije i drame albanskih i crnogorskih autora. Knjiga je objavljena u okviru projekta Dva jezika jedna knjga – Dy gjuhe një libër, koji zajednički realizuju NVO Prostory, Podgorica i Univerzitet “Luigj Gurakuqi”, Skadar sa partnerima Centar za očuvanje i razvoj kulture manjina, Crna Gora i Centar za kulturu “Camaj Pipa”, Albanija, a koji finansira Evropska Unija, delegacije Evropske komisije u Crnoj Gori i Albaniji kroz Program prekogranične saradnje Albanija - Crna Gora , 2007 - 2013 (The European Community represented by The Delegation of the European Commission to Albania and The Delegation of the European Commission to Montenegro / IPA Cross-Border Programme Albania-Montenegro, 2007-2013, IPA 2007 annual allocation).

   Dvojezičnu publikaciju Izbor iz savremene albanske poezije i drame/ Përzgjedhje nga poezia dhe drama bashkëkohore malazeze uredili su Ljubomir Đurković, crnogorski književnik i Ljisandri Kolja, albanski književnik. Ovo je ujedno i prva dvojezična publikacija koje je objavljena u okviru projekta Dva jezika jedna knjga – Dy gjuhe një libër.

   U ovoj knjizi objavljena je poezija i dramski tekstovi albanskih i crnogorskih autora:Zef Zorba, Martin Camaj, Frederik Rešpja, Doda Kačaj, Primo Šlaku, Sokolj Zekaj, Špetim Keljmendi, Brikena Smajlji, Arben Prendi, Petrit Nika, Ljedia Duši, Ljisandri Kolja, Serafin Fanko, Stefan Čapaljiku, Mladen Lompar, Čedomila Vujošević, Milorad Popović, Nebojša Nikčević, Balša Brković, Aleksandar Bečanović, Pavle Goranović, Jovanka Uljarević, Vladimir Đurišić, Sanja Martinović, Dragana Tripković,

Dušan Đurović, Radmila Vojvodić, Nataša Nelević i Ljubomir Đurković.

   Prevodioci s albanskog i crnogorskog jezika u ovoj knjizi su: Pjeter Drešaj, Anton Berišaj, Ćazim Muja, Škeljzen Malići, Sehad Ljuljanaj, Danilo Brajović, Hadži Šabani, Dimitrov Popović i Zarija Brajović.

   Na promociji u objektu Banja , o dvojezičnoj publikaciji će govoriti urednici knjige, albanski autori i članovi projektnog tima: Ljisandri Kolja, albanski književnik, Ljubomir Đurković, crnogorski književnik, Primo Šlaku, Sokolj Zekaj, Špetim Keljmendi, Brikena Smajlji, Arben Prendi, Ljedia Duši, Serafin Fanko, Stefan Čapaljiku, Elena Zorba i Tonin Kačaj, albanski autori kao i Hasan Lekaj, direktor Centra za kulturu „Camaj Pipa“ i koordinator projekta, Varja Đukić, rukovodilac NVO Prostory i lider projekta i Alida Luka, direktorica biblioteke Univerziteta u Skadru i lider projekta.

   U predgovoru ovoj knjizi istaknuta je problematika književnog prevodilaštvo kao nerazvijene djelatnosti u crnogorskom i albanskom savremenom kulturnom i obrazovnom sistemu i između ostalog piše:

  “Knjige, cjelishodno prezentiraju ideju projekta Dva jezika jedna knjiga – Dy gjuhe një libër. Jer je književno prevodilaštvo nerazvijena djelatnost u crnogorskom i albanskom savremenom kulturnom i obrazovnom sistemu, uzajamni uvid u književno stvaralaštvo je sasvim slab. Prevodioci koji su uključeni u ovaj projekat uložili su maksimalne napore da kvalitet prevoda bude na nivou na koji nas obavezuje kvalitetno prezentiranje izbora savremene crnogorske i albanske književnosti. Dodatni napor smo uložili da prevladamo nedosatatke institucionalne njege koja je neophodna da bi vještina književnog prevodilaštva sa albanskog na crnogorski jezik i sa crnogorskog na albanski jezik bila na neupitnom profesionalnom nivou.”

Cilj projekta je upoznavanje, predstavljanje i razmjena književnog nasljeđa i savremenog stvaralaštva i uspostavljanje nove komunikacije između dvije kulture, na dva jezika, ubrzanom razmjenom informacija i književnih prevoda, radi unapređivanja kulturnih i socio-ekonomskih prilika u graničnom području. Glavne aktivnosti projekta predviđaju: stvaranje dvojezičnog, crnogorsko-albanskog web portala za razmjenu informacija iz domena kulture i stvaralaštva; prezentaciju savremenog književnog stvaralaštva u Crnoj Gori i Albaniji ; organizovanje tribina za prevodioce i izdavače u Skadru i Podgorici; štampanje dvojezičnih publikacija koje će pratiti promocije autora i izdavača u pograničnom području u Crnoj Gori i Albaniji.

Promocija iste knjige biće održana u Skadru 22. novembra 2011.

U petak 4. novembra, sa početkom u 19 h, u čitaonici Narodne knjižnice Grad u Dubrovniku i u subotu 5.oktobra u 19h u koncertnoj dvorani ŠOSMO „Vida Matijan”- Crkva Sv. Duha u Kotoru biće organizovane promocije knjige proze Dosta je bilo priče, knjiga savremene proze hrvatskih i crnogorskih autora. Knjiga je objavljena u okviru projekta Dubrovnik i Kotor-Gradovi i knjige koji zajednički realizuju Gradska biblioteka i čitaonica Kotor i Dubrovačke knjižnice (sa partnerima NVO Prostory i Matica hrvatska), a koje finansira Evropska zajednica iz sredstava opredijeljenih za prekogranični program Hrvatska – Crna Gora u okviru instrumenata za pretpristupnu podršku (IPA) / Cross-Border Programme Croatia-Montenegro under the Instrument for Pre-Accession Assistance (IPA) Component II, allocations for 2007 and 2008.

Na promocijama u Dubrovniku i Kotoru, o knjizi će govoriti crnogorski i hrvatski autori: Andrej Nikolaidis, jedan od urednika, Feđa Šehović, Rade Jarak, Jakša Fiamengo, Muzafer Čauši i Ilija Đurović, kao i Vesna Čučić, direktorica Dubrovačkih knjižnica u Dubrovniku,Varja Đukić, menadžer projekta NVO Prostory iz Podgorice i Jasmina Bajo, project menager, vd rukovodilac Gradske biblioteke i čitaonice Kotor.

Knjigu proze Dosta je bilo priče uredili su Luko Paljetak, hrvatski književnik akademik i Andrej Nikolaidis, crnogorski književnik.

U ovoj knjizi objavljena su priče hrvatskih i crnogorskih autora: Vjekoslav Kaleb, Petar Šegedin, Slobodan Novak, Živko Jeličić, Ivan Aralica, Eta Rehak, Feđa Šehović, Zvonimir Buljević, Tonči Petrasov Marović, Rade Jarak, Sreten Asanović, Marko Vešović, Muzafer Čauši, Balša Brković, Aleksandar Bečanović, Andrej Nikolaidis, Ratko Radunović, Ognjen Spahić, Vladimir Vojinović, Ilija Đurović.

 U predgovoru ovoj knjizi za izbor hrvatskih autora Luko Paljetak, između ostalog piše:

 “Proza toga razdoblja podvrgnuta je različitim i književnim i izvanknjiževnim utjecajima, pa čak i onima koji na nju djeluju izvan zapadnoeuropskoga kruga, kojem po tipu pripada. Uvidom u modele

književne prakse poslijeratnog vremena može se zapaziti da, kod ovdje zastupljenih pisaca, gotovo posve iščezava prosvjetiteljski model književnosti naslijeđen iz 19. stoljeća, vidljiv je prestanak potrebe da proza, književnost uopće, bude propedeutična, naglašeno poučna i terapeutska, premda i dalje ostaje zaokupljena apsolutom slobode. On se, međutim, ubrzo mijenja u apsolut slobode stvaranja, postaje središnja pokretačka snaga što pisce zaokuplja oblikovanjem novog

stvaralačkog modela u kojem će težnje prema estetici postupno istiskivati iz književne svijesti i prakse sve prenaglašene tendencije književnog pisanja podvrgnute, kao do tada, izvanjskim razlozima.

Oni će ponovno dobiti specifičnu težinu i važnost nakon 1991. godine, pa most s tim vremenom jest Rade Jarak…”

 U predgovoru ovoj knjizi za izbor crnogorskih autora, urednik Andrej Nikolaidis, između ostalog piše:

 “Opus Sretena Asanovića poslužiće kao kopča nove generacije crnogorskih pisaca sa tradicijom nacionalne književnosti. Zahvaljujući istrajavanju na kratkoj priči kao formi u kojoj će najuspješnije artikulisati svoje ideje, Asanović je vremenom stvorio dosljedan opus. Iako po pravilu smještena na selo (crnogorska moderna književnost izrazito je ruralna, grad jedva da je se dotiče), njegova proza kao da više duguje Karveru i neorealistima nego crnogorskom književnom miljeu. Otuda ne čudi što će (tada) mladi crnogorski pisci baš Asanovića navoditi kao referentnu tačku iz korpusa nacionalne književnosti. Izborom Asanovića, u suštini je odbačena čitava crnogorska književna moderna, koja je izgubila rat sa guslarskom Crnom Gorom, između ostalog i zato što taj rat nikada nije prihvatila, što je

sa njom neprekidno flertovala, što je vremenom postala nastavak guslanja drugim sredstvima… Nova crnogorska književnost imala je neporecivu porebu distancirati se od te tradicije. Stoga ona nastaje kao eksces, kao književnost diskontinuiteta. Uredništvo Plime imalo je to na umu: stoga su pisci pozvani da ispišu baš svoje žanrovske priče. Do tog trenutka, žanrovska književnost u Crnoj Gori praktično ne postoji. Ne slučajno, izdanje crnogorska horor priča nosilo je naslov: Oblik onoga što će doći. Pisci su otišli korak dalje: te priče ne samo da su pisane sa punom sviješću o postmodernoj rehabilitaciji takozvanih niskih žanrova, nego su one i fizički otrgnute od Crne Gore. Većina pisaca svoje je priče smještala u evropske zemlje ili preko Atlantika; njihovi junaci imali su strana imena, živjeli u tuđim jezicima i istorijama…”

Publikacija Dosta je bilo priče je druga knjiga objavljena u okviru programa projekta Dubrovnik i Kotor – Gradovi i knjige. Projekat predviđa ukupno tri publikacije koje sadrže izbor hrvatske i crnogorske savremene poezije, proze i drame. Nedavno je bila promovisana u Dubrovniku i Kotoru prva knjiga poezije hrvatskih i crnogorskih autora čiji su urednici u književnik akademik Tonko Maroević i književnik Aleksandar Bećanović. Treća knjiga izbor hrvatskih i crnogorskih dramskih djela čiji su urednici teatrologinja dr.Lada Čale Feldman i književnik Ljubomir Đurković, biće promovisana u Dubrovniku i u Kotoru u drugoj polovini novembra mjeseca.

Projekat Dubrovnik i Kotor – Gradovi i knjige je prvi projekat u domenu kulture koji zajednički realizuju Gradska biblioteka i čitaonica Kotor i Dubrovačke knjižnice, a koje finansira Evropska zajednica iz sredstava opredijeljenih za prekogranični program Hrvatska – Crna Gora u okviru instrumenata za pretpristupnu podršku (IPA) / Cross-Border Programme Croatia-Montenegro under the Instrument for Pre-Accession Assistance (IPA) Component II, allocations for 2007 and 2008. Saradnici na projektu su i partneri: NVO Prostory i Matica hrvatska – ogranak Dubrovnik.

Cilj projekta jeste podizanje nivoa bibliotečke, kulturne i edukativne razmjene između građana i institucija u međugraničnoj regiji između Hrvatske i Crne Gore, kao i uspostavljanje redovne saradnje institucija i partnera u Hrvatskoj i Crnoj Gori, Dubrovniku i Kotoru i redovne razmjene informacija o knjižnom fondu i obogaćivanje istog.

Luko Paljetak (Dubrovnik, 19. kolovoza 1943) je hrvatski književnik akademik. Autor je brojnih zbirki pjesama, knjiga za djecu, znanstvenih studija, članaka, eseja i antologija. Studirao je hrvatski i engleski jezik na Filozofskom Fakultetu Sveučilišta u Zadru gdje je kasnije i radio kao asistent. Bio je redatelj i dramaturg Zadarskog kazališta lutaka te jedan od urednika Zadarske revije.

Vrstan je prevoditelj s engleskog, francuskog i slovenskog jezika. Između ostalih preveo je i neka od djela Chaucera, Shakespeara, Byrona, Wildea, Joycea i Prešerna.

Stalni je član HAZU-a i dopisni je član Slovenske akademije znanosti i umjetnosti (SAZU). Član je i brojnih književnih udruženja u Hrvatskoj i inozemstvu i dobitnik mnogih nagrada i priznanja. Urednik je časopisa Dubrovnik koji izdaje Matica Hrvatska ogranak Dubrovnik.

Mnoge od njegovih pjesama su uglazbljene i postale su nezaobilazni dio dubrovačke i hrvatske pop-kulture (U svakom slučaju te volim, Na Stradunu, pjesme za dječji zbor Mali raspjevani Dubrovnik i druge).

Andrej Nikolaidis (1974, Sarajevo) je crnogorski književnik. Objavio je prozne knjige Ogledi o ravnodušnosti, Zašto Mira Furlan, Katedrala u Sijetlu , Oni! , Mimesis, Sin, Dolazak, kao i eseje

Balkanska rapsodija, Sunčani dan na la Plaza De La Constitucion i Homo Sucker, Poetika apokalipse. Živi u Ulcinju.

 

 

Ni za jedan jedini tren nijesam pomislio da bih mogao biti predsjednik Albanije. Pisac je usamljenik. Nije timski čovjek. Ne može biti predsjednik. Pisci su, po definiciji, individualci

Slavni albanski pisac Ismail Kadare jedan je od vodećih evropskih književnih i moralnih autoriteta. Godinama figurira kao mogući dobitnik Nobelove nagrade. Ove sedmice je boravio u Crnoj Gori i prvi put govorio pred publikom u Podgorici. U našu zemlju je došao kao gost knjižare „Karver“. Dočekan je s oduševljenjem. Specijalno za Pobjedu govori o klasičnim tragedijama koje su odredile njegovu sudbinu, uticajima Džojsa i Kafke, knjigama na koje je ponosan, cenzuri i autocenzuri, romanima i ljudima koji su izdržali probu vremena.

Kad god govorite o piscima i djelima koja su uticala na Vaš život i umjetnost, pominjete grčku tragediju i Eshila. Zašto je grčka tragedija za Vas tako važna?

- Grčka tragedija je važna za čitav svijet. Ona je u osnovi evropske civilizacije. Mi u Albaniji imamo antičke teatre. Nema dileme šta je u tim scenama igrano. Tragovi antičke tragedije i danas među nama žive. Sjetite se obreda vezanih za sahranjivanje u Albaniji. Za pisca koji je rođen na Balkanu veza sa grčkom klasičnom dramom je iskonska. Ne namećem je drugima. Ni meni je nijesu nametali. Rođen sam u Đirokastri. Tri kilometra od grada protiče rijeka o kojoj smo od djetinjstva slušali da je to ona koju pominje Eshil. Kao stvaralački genije velike snage kroz likove svojih tragedija on ne otkriva samo istorijski sadržaj razdoblja presudnog za helenski svijet. Njegove se tragedije odnose na sve ljude i sva vremena. Sreća i nesreća lebde nad čovjekovom sudbinom otkako je ljudi i pisaca koje inspirišu njihove nade i stradanja.

Često se, kad govorite o važnim knjigama i autorima, pominju Džojs i Kafka. Nijesam naišao na primjer da Vas je neko pitao na koji su način ta dva velikana uticala na Vašu umjetnost. Zašto Džojs i zašto Kafka?

- Džojs zbog slojevitosti i vidnih relacija koje njegova remek djela imaju sa grčkim tragedijama. Kafka zato što njegovi tekstovi sažimaju sve ljudske sudbine. Njih dvojica su dva stuba moderne književnosti. Jako su povezani. Prepoznajem veze koje među njima postoje. Ti veliki ljudi vezani su za Dantea. Svu veliku književnost svijeta možete naći u knjigama koje su napisali.

Da li je tačno da ste sa 11 godina čitali „Magbeta“ i da je ta velika Šekspirova priča promijenila Vaš život?

- Tačno je. Čitao sam to kao što dijete čita bajku. Nijesam mnogo toga razumio. Osvojilo me tajanstvo te drame.

Odrasli ste u velikoj kući. Isticali ste da djetinjstvo i mladost pamtite po dobru. Kada ste shvatili da je Albanija surova zemlja, da ste okruženi ljudima koji su upoznali patnju?

- Ne može dijete da shvati šta je dobar a šta loš poredak. Kada si dijete još ne poznaješ zlo i sve što vidiš je dobro. Život nauči dijete da razlikuje dobro od lošeg. Počne osjećati loše strane poretka u kome živi ono i njegova familija. Razvije se neka forma intuicije. Kada sam ja bio dijete, u Albaniji je sve bilo crno ili bijelo. Stvari su bile dobre ili loše. Nije bilo međuprostora. Stvarnost je bila mnogo kompleksnija od mogućnosti koje su ljudima stajale na raspolaganju kada su u pitanju tumačenja ljudi i događaja. Dijete na svijet gleda očima svoje porodice. Familija igra presudnu ulogu. Dovoljno je da ona jednim dijelom nije nečim zadovoljna i dijete osjeti da nešto nije u redu. Ako je porodica rezervisana prema državnim vlastima, dijete ih neće prihvatati sa oduševljenjem. Polovina albanskih familija bila je jako rezervisana prema režimu Envera Hodže. Nije tačno da je čitav narod bio nezadovoljan. Ja sam se distancirao od režima pod uticajem ljudi iz moje porodice. Jedan gest moje pokojne babe bio je presudan. Godine 1949. imao sam dvanaest godina. Poslije čitave „vječnosti“ Enver Hodža je došao u svoj rodni grad. U školi sam saznao da on dolazi. Svi su bili jako uzbuđeni. Dijelio sam taj osjećaj. Otrčao sam kući i kazao: Baba, dolazi Enver Hodža. Ona se okrenula. Pogledala me. Imala je na licu izraz koji govori više od riječi. Enver Hodža je bio čovjek iz mog kvarta. Moja baba ga je znala iz kraja. Kuće su nam u istoj ulici. Njegova kuća je bila mnogo manja nego naša. Prizemljuša. To je meni bilo dovoljno da kao dijete budem jako rezervisan prema tom čovjeku i njegovom režimu.Oko mene su živjele mnoge familije čiji su članovi robijali ili su bili likvidirani. Oni su imali jako puno razloga da se distanciraju od Enver Hodžinih komunista. U mom slučaju presudila je sitnica. Taj izraz lica moje babe. Odrastao sam i stvari su postale jasnije. Na fakultetu, većina studenata gajili su temeljan animozitet prema režimu. Saznali smo za zločine koje su počinili staljinisti. Studenti iz svih komunističkih zemalja govorili su glasno. Djelovalo je kao ima šanse za nas. Naravno, ugušili su taj pokret.

U obilju djela koja su proizvod Vašeg uma, koje Vas na poseban način čini ponosnim čovjekom ?

- Roman „Koncert na kraju zime“ koji sam dao u štampu 1981. godine. Obimna knjiga. Objavljena je širom svijeta. To je panorama užasa komunističkog doba. Najmračnija knjiga objavljena u komunizmu do tada. Uspio sam da je štampam jer sam u njoj opisao užase kineskog komunizma. Naravno, albanski komunizam nije bio bolji, ali neki ljudi su vjerovali da je to knjiga koja se, isključivo, odnosi na zlodjela koja režim čini u Kini. Sudbina čovjeka čiju sam monstruoznu likvidaciju za večerom opisao u romanu gotovo je identična sa sudbinom Mehmeta Šehua, čovjeka koji je decenijama bio albanski premijer. Naravno da su svi koji su željeli da vide surovu istinu uočili tu sličnost. Posebnu vrijednost toj knjizi daju neki elementi koji ga mogu dovesti u relaciju sa „Magbetom“.

Kada analiziramo Vaš opus uočljivo je da su knjige u kojima najoštrije kritikujete diktaturu pisane za života albanskog tiranina Envera Hodže? Obično su pisci iz komunističkih zemalja zločine komunista najoštrije osuđivali nakon propasti tog poretka. Vi ste izuzetak. Zašto?

- Nema smisla da o tome diskutujemo. Sve su moje knjige dostupne. Imao sam sreće. Mogao sam da završim u zatvoru. Nijesam robijao. Moji stavovi su jasni. Nema tajni. Moja djela u svijetu se čitaju od 1970. godine. Nijesam pisac koji se proslavio poslije pada komunizma. U slobodnom svijetu poštovan sam decenijama prije demontaže totalitarnog režima u Albaniji. I tada i danas nijesam morao da saginjem glavu ni pred kim.

Zašto ranije nijeste otišli u egzil?

- Zato što bih ugrozio svoju porodicu i bliske ljude. Svi bi bili likvidirani. Isuviše sam dobro poznavao prirodu albanskog režima da bih rizikovao.

U vrijeme pada komunizma bilo je popularno da se pisci angažuju kao političari. Havel je, recimo, postao predsjednik Češke. Vi se nijeste eksplicitno politički angažovali. Zašto nijeste postali predsjednik Albanije? Kao čovjek sa ogromnim internacionalnim autoritetom bili ste logičan izbor?

- To je jedno od omiljenih novinarskih pitanja kada sam ja u pitanju. Nikada. Ni za jedan jedini tren nijesam pomislio da bih mogao biti predsjednik Albanije. Pisac je usamljenik. Nije timski čovjek. Ne može biti predsjednik. Pisci su, po definiciji, individualci. Ono u čemu su najbolji rade ne konsultujući se sa ljudima oko sebe. Posao pisca suprotan je poslu predsjednika države. Havel je bio predsjednik. Časno je radio svoj posao i časno je otišao. Ali, on je izuzetak koji potvrđuje pravilo da dobar pisac ne mora biti dobar predsjednik.

Borhes je jednom zapisao da je idealan čitalac ptica rjeđa od crnoga labuda. Ko bi mogao biti idealan čitalac?

- Niko. Idealan čitalac ne postoji. I ne treba da postoji.

Kako se kalio pisac

Dvije godine proveli ste u ,,Gorki“, Institutu za svjetske književnosti u Moskvi. Jesu li Vam ti tečajevi koristili?

- Koristilo je. Imao sam iza sebe fakultet završen u Tirani. Bio sam razvijen pisac. Kao student napisao sam roman „Grad bez parola“ koji je bio osuda postojećeg poretka u Albaniji. Objavljen je a ni jedna jedina riječ u njemu nije bila promijenjena. Predavanja koja sam slušao na Institutu „Gorki“ zabavljala su me. Tamo sam naučio kako nikada i ni po koju cijenu neću pisati. Više od toga za mene nijesu mogli učiniti.

Ima nešto strašnije od cenzure

Bogato literarno djelo stvorili ste u okvirima dva dijametralno suprotna politička sistema - tiranije koja je trajala 35 godina i 20 godina slobode. Postoji li nešto čega ste se plašili i u vrijeme tiranije i u vrijeme slobode?

- Uvijek sam pisao na isti način. Hronološki, moje knjige se mogu razvrstati na taj način ali njihovu suštinu nikada nijesam prilagođavao duhu vremena. Nemam ja dopunjenih i izmijenjenih izdanja svojih knjiga. U vrijeme komunizma vladao je strah od cenzure. Pisci su vodili računa što pišu. Tada nijesam znao da postoji nešto što je za sudbinu pisca i njegovog djela strašnije od cenzure. To je autocenzura.

Život i djelo

Ismail Kadare je rođen 28. januara 1936. u gradu Đirokastra, na jugu Albanije, u porodici skromnog sudskog službenika. Majka mu potiče iz imućne porodice, pa Kadare odrasta u liberalnoj i obrazovanoj građanskoj sredini. Djetinjstvo i rodni grad (pod naizmjeničnom italijanskom odnosno grčkom okupacijom tokom Drugog svjetskog rata) opisuje u romanu „Hronika u kamenu“. Studira na Univerzitetu u Tirani i na Zavodu za književnost „Maksim Gorki“ u Moskvi. Šezdesetih godina XX vijeka radi kao novinar i urednik. Počinje da objavljuje poeziju. Godine 1963. štampa roman „General mrtve vojske“, koji doživljava uspjeh i u zemlji i u inostranstvu. Po romanu je 1983. snimljen istoimeni film s Marćelom Mastrojanijem u glavnoj ulozi. Od tada redovno objavljuje djela koja su ga učinila jednim od najvažnijih evropskih pisaca XX vijeka. Među njima se posebno ističe „Pallati i ëndrrave“ („Palata snova“), politička alegorija čija je radnja smještena u osmanski Istanbul, ali kojom Kadare na suptilan način kritikuje komunistički režim Envera Hodže. Sedamdesetih godina XX vijeka bio je poslanik u albanskoj Narodnoj skupštini. Godine 1990, pred sam pad komunizma u Albaniji, dobija azil u Francuskoj. Zatražio ga je zbog, kako kaže, nepomirljivosti istinskog književnog stvaralaštva i diktature. Kadare ostaje u Francuskoj do 1999, kada se vraća u Albaniju. U Crnoj Gori knjižara „Karver“ objavila je prije nekoliko dana njegov roman „Pad kamenog grada“. Trenutno živi na relaciji Tirana - Pariz.

Razgovarao: Vlatko Simunović

Predsjednik Vlade Crne Gore Igor Lukšić primio je istaknutog književnika Ismaila Kadarea koji u posjeti Crnoj Gori u okviru projekta IPA - prekogranična saradnja Albanije i Crne Gore, sa projektom „Dva jezika – jedna knjiga”.

Predsjednik Vlade iskazao je zadovoljstvo zbog posjete istaknutog kniževnika i njegovog učešća u projektu koji zbližava dva naroda i dvije kulture.

Predsjednik je ukazao na dobrosusjedske odnose Crne Gore i Albanije i vrijednosti koje Crna Gora baštini poštujući različitosti.

,,I današnji susret je dobra poruka i doprinos razumijevanju među narodima” - kazao je Lukšić.

Ističući zadovoljstvo zbog boravka u Crnoj Gori, Kadarea je kazao da ga raduje što Crna Gora i Albanija imaju dobre odnose, što na Balkanu nije lako.

,,Prijateljstvo zemalja potvrđuje da se ne mora samo svađati, već i sarađivati” - kazao je Kadare.

Sagovornici su se saglasili da je u duhu principa Evropske unije neophodno nastaviti saradnju u svim oblastima i na taj način iskoristiti potencijal koji ljudi na Balkanu posjeduju.